Hrvatska književnica ( 17. VI. 1932. – 21.VIII.2018.).
Završila studij psihologije i engleskog jezika na Filozofskome fakultetu u Zagrebu 1959. Radila u književnoj redakciji Radio Zagreba (1961–62), a kao stipendistica indijske vlade bila na studijskome boravku u Indiji (1962–64) te 1964. završila jednogodišnji studij bengalskoga jezika na Filozofskome fakultetu u New Delhiju. Potom je uglavnom živjela u Beogradu, a dulje je vrijeme boravila u Egiptu, Americi i Gani.
Javila se pjesmama 1950-ih. Zbirke Poezija (1956) i Plamen svijeće (1962) napisane su ugl. u tradiciji međuratnog intimističkoga pjesništva. U zbirkama Jama bića (1965), Jednina i dvojina (1981), Dvogovor (1981) i Orfelija (1987), napisanima nakon intenzivnijeg upoznavanja s indijskom duhovnošću, naglašenija je mistična crta te tematizirano dvojstvo Ja – Ti kao pojavni oblik prajedinstva, vječnoga Jednoga. Ljevanica za Igora (1978) pjesnički je dnevnik osobne tragedije – gubitka sina. U zbirci Vilin svlak (1983), tražeći sklad svega živog i neživoga, nalazi pravi izgled svijeta u nutrini te spiritualiziranom pjesničkom slikom pokušava izraziti mistično iskustvo.
Od 1990. objavljuje seriju od 108 pjesničkih zbirki s po 108 pjesama molitava, intimnih ispovijesti ili bajalica pod nazivom Stotinu i osam, smatrajući sebe tek posrednikom nadzemaljskoga glasa. U prozi Brdo iznad oblaka (1987) bilježi razvoj sinove bolesti i borbu za njegov život, a usporedno iznosi i svijet njegovih snova. Košulja sretnog čovjeka (1987) knjiga je priča s poetskim traganjem za srećom, otkrivanjem njezine biti i ostvarivanjem kontakta s vječnošću. Objavila je i prozne knjige Indija (1965), Dijamantni faraon (1965), To ljubav ide prema nama (1993) i dr., a 1986. izvedeno joj je dramsko djelo Kešava Madhava. U opsežnoj trilogiji »pjesmenih priča« Divni stranac (I–III, 2003–04) svaki je dio sastavljen od stotinu i osam samostalnih ulomaka, koja brojka ima mističnu vijednost indijskog podrijetla, a po istom je načelu složena i pjesnička zbirka 108×108 (2006).
Sastavila je antologije indijske i egipatske književnosti, a objavljuje i eseje, književne prikaze i prijevode. God. 1999. dobila je Nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo.
