U suton svojega života Helena Dumont prisjeća se svijeta u kojemu je živjela: djetinjstva, Europe finih manira i jasnih granica, bezbrižnih ljeta na ladanju, a potom praska 1914., velike eksplozije rata i ljubavi koja je promijenila sve.

Osim nje i njezine marokanske njegovateljice ondje više nema nikoga. Dobrodušni otac i nepopustljiva majka, mladi engleski fotograf koji će joj postati suprugom i njezin zlatokosi brat koji je u njega bio zaljubljen, Helenina kći… Svi koji su živjeli u njezinim pričama sada su mrtvi, a nema ničeg lakšeg nego govoriti o mrtvima.

Ali kako oživiti život, za žive?

Poput svoje junakinje, jedan od najcjenjenijih suvremenih belgijskih pisaca Erwin Mortier u “Snu bogova” za cilj si postavlja baš to. Moćnim, lirskim glasom žene koju je mladost vezala uz doba u kojem su bogovi spavali Mortier ne samo da daje potresnu sliku jednog od najburnijih stoljeća ljudske povijesti već nam i poklanja nezaboravnu meditaciju o prirodi sjećanja i snazi zaborava, o neizbrisivom tragu kojim nas obilježavaju naše obitelji i naše ljubavi, o vrijednosti i ljepoti života koji živimo.