ČITAJMO HRVATSKO stoji natpis na ormariću na kojem su izložene knjige hrvatskih pisaca. U Knjižnici i čitaonici Kutina kupuju se „hrvatski pisci“ iako se manje čitaju od svjetskih. Mi knjižničari smo uvjereni da „svoje“ moramo promovirati i nuditi korisnicima pa tako mnogi nađu put do čitatelja. „Tko će, ako neće knjižnice“, znalo se čuti i to je stvarno istina.
Naša mala vrijedna grupa čitateljica jedva je dočekala zadnju srijedu i čajanku s knjigom (iako čaj ne pijemo već dugo, ime smo ostavile za neka bolja vremena i sretne smo što se još možemo okupljati). Ovo je bila posebna večer jer smo autoricu knjiga o kojima smo raspravljale upoznale prošli tjedan. Marina Vujčić bila je gošća u našoj knjižnici. Nismo ju stigle pitati sve što nas je zanimalo, ali Marina nas je oduševila, a možda smo i mi nju jer nam je dopustila pitanja putem društvenih mreža. I opet je svaka od nas imala svoje mišljenje, omiljene knjige i likove. Tražile smo opravdanja za postupke likova, čak pokušavale razumjeti bol koju nismo doživjele, a najvažnije, složile se s Marinom i njezinim riječima „…jer postojimo li uopće ako nas nitko drugi ne vidi, ne primjećuje, ne dijeli s nama ono što zovemo životom?“ Mi itekako postojimo i to ne samo zadnje srijede u mjesecu, mi živimo život svaki dan s knjigama i bez njih. Hvala Marina! Čekamo novu knjigu.
