„Čitanje je najsamotnija radnja koja postoji i ne smijem je zaboraviti. Da zaboravim čitati, morala bih biti neprestano prisutna, stalno sudjelovati. Radije sam uranjala u živote izmišljenih likova s gotovo maničnom potrebom da se suživim, da osjetim što više drugih u sebi.“ Kaže Irena, junakinja romana Korane Serdarević „Eksperiment Irene Tot“. Upravo tu knjigu odabrale smo za čitanje u lipnju. U dvorištu iza knjižnice, uz hladni čaj, dobro raspoložene, pune dojmova o pročitanoj knjizi i željne druženja raspravljale smo do mraka. Uronile smo u živote izmišljenih likova i pronalazile sličnost s vlastitim promjenama, željama i htijenjima. Možemo li promijeniti život ne vrijeđajući pri tom bližnje, obitelj i prijatelje? Koliko snage i hrabrosti trebamo da skrenemo s utabane staze, potražimo novi put misleći samo na sebe, konačno.
Promjena je moguća, samo se treba odvažiti.