„ Svi smo izgubljeni u labirintu raznih priča, sjećanja i slika, predmeta koji su ostali sačuvani, pisama koja su nešto značila, svi tražimo ono stvarno, i neki put se čini, to je razlog pisanju. Nezaborav i istina koju znamo“

(Irena Vrkljan; Svila nestala, škare ostale)

Možda je to isto i razlog čitanju, uroniti u priču i tražiti svoju istinu, otkriti sebe u postupcima likova, ispraviti krivulju života kojom smo krenuli slučajno ili namjerno, vratiti se djetinjstvu i početi ispočetka, razumjeti djecu, supruga, prijatelje…Napustila nas je i Irena, a vijest nije odjeknula glasno. Sjetili su je se oni koji su je voljeli stvarno i oni koji su voljeli njezino pisanje. Sinoć je i ona bila prisutna u preporukama za čitanje. Toliko toga različitog smo pročitale od posljednjeg susreta da je bilo teško izabrati sljedeću knjigu. Jednostavno smo naslov morale izvući iz šešira.