Posljednja čajanka u ovoj godini. Za kraj smo ostavile najbolju knjigu – Slučaj vlastite pogibelji Kristiana Novaka. Teško nam je bilo izdvojiti najbolji dio jer je svaki dio najbolji. Knjiga koja se čita u jednom dahu, a koja ostavlja dubok trag. Knjiga koja nas je naljutila, rastužila i zabrinula, jednom rječju, ODUŠEVILA! Ni međimurski dijalekt nije nam smetao (navikle smo na njega u Kristianovim djelima), zapravo smo se složile da je baš trebao biti tu. Sve smo se našle u romanu i zaključile kako je pisac ponovno uspio doprijeti do svakog čitatelja i koliko je, opet, realno progovorio o današnjem društvu i njegovim problemima.
“Nije li isto grob, priča i rijeka? Sve je troje duboko i svatko tko pogleda u tu dubinu u njoj će vidjeti nešto. Netko svoj odraz. Netko pak vrtlog koji će ga povući dublje u neke uvijek iste bitke.”