Nisu sve ljubavi sretne. Ima i onih koje traju dugo pa se samo ugase, a uspomene na njih griju dušu i zasvijetle kad zavlada tama. Oni, koji su iskusili nauzvraćenu ljubav, misle da je baš ta najteža jer ni uspomena nemaju, a nada još uvijek tinja. Ali zbog nesretnih ljubavi nastaju najbolja umjetnička djela. Tako je i Kuhn, glavni lik Hesseovog romana „Gertruda“, stvarao glazbu uz patnju i čežnju za ženom koja ga je smatrala samo prijateljem.
Ah, ljubav! Sve smo o njoj govorile, netko sa sjetom, netko posprdno, netko zadovoljan ostvarenom koja još uvijek traje. Hesse nas je podsjetio i nismo pogriješile što smo odabrale njegov roman za travanjsko čitanje. I kako pozitiva uvijek prevlada, evo jedne snažne misli za kraj, ili početak…
„Međutim, dobrote i razuma ima u nama, u ljudima kojima se poigra slučaj, i možemo biti snažniji i od prirode i od sudbine, pa sve da je samo na nekoliko sati. I možemo se zbližiti kad je potrebno, i s razumijevanjem pogledati jedni drugima u oči, voljeti se, tješiti.“ (H.Hesse: Gertruda)
PA ŠTO ČEKAMO!!!
