Kad pisac odluči priču ispričati kroz dječja usta, zadao je težak zadatak i sebi i čitatelju. Svi se tad moraju vratiti u vlastito djetinjstvo i pronaći dijete u sebi, a nikad ne nađu sebe dijete jer život i iskustva zatamnili su ono dječje, radoznalo i logično. Gledamo sebe tada iz sebe sada, a to nije isto. Dogodi se da nekima to uspije. Uspjelo je i Lee Harper u knjizi „Ubiti pticu rugalicu“. Kad smo se ljetos dogovarale koje ćemo knjige čitati do kraja godine, nismo ni slutile da smo za mjesec studeni odabrale baš onu koju bi u ovim „bijesnim“ vremenima svatko trebao pročitati. Uzmite knjigu, postanite djevojčica Jean Louise Finch zvana Scout i zapitajte se TKO STE? KAKVI STE? KAKO MOŽETE POMOĆI? jer nitko ne zna kakve boli i iskustva krije onaj u našoj blizini. Često to nije osvijestio ni on sam pa viče pokušavajući se čuti u gomili glasova. I tad ne nastaje harmonija, a ona nam baš sada treba.
