U zadnjoj objavljenoj zbirci pripovjedaka “Dragi život” Alice Munro, pišući o ljubavi, smrti, krivnji, sramu, samoći, slučajnim susretima, sudbini, oblikuje živopisan, trajan portret opasnosti i neobičnosti običnog života.
Prvi put progovara i o vlastitom “dragom” životu: “Četiri posljednja teksta u ovoj knjizi nisu baš prave priče. Čine zasebni dio, autobiografski po osjećajima, premda katkad ne sasvim i po činjenicama. Vjerujem da je to prvo i posljednje – a i najbliže – što imam reći o vlastitom životu.”
Ništa nije potraćeno. Ništa nije nebitno. Svaka riječ blista.
