Matko Peić jedan je od najplodnijih hrvatskih pisaca eseja, putopisa, studija i kritika. Rođen je 10.veljače 1923.godine u Požegi. Posebno je zanimljivo da je Peić već s četiri godine počeo učiti francuski jezik . Dječačku narodnu osnovnu školu “Petar Zrinski” polazi od šeste godine, a realnu Gimnaziju u Požegi završava s nepunih osamnaest godina . U Gimnaziji se ističe seminarskim predavanjima, ali i slikarskim radovima. Dio svog pjesničkog i proznog stvaranja, pa i neke crteže i akvarele, objavljuje u prigodnoj publikaciji “ Hrvatski junak” 1941. godine.
U jesen 1941. godine primljen je na Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu. Likovnu akademiju završava 1947. godine kada upisuje na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studij povijesti umjetnosti i kulture koji je završio 1951. godine. Za vrijeme studija počinje objavljivati književne i stručne radove o umjetnosti i kulturi u tadašnjoj periodici. Od 1947. do 1951.godine radi kao bibliotekar na HAZU.
Godine 1955. studira u Parizu kao stipendist francuske vlade – na Sorboni i specijalizira u Londonu – British Museum. Putuje cijelom Europom, Azijom, Afrikom. Naravno, proputovao je i čitavu Hrvatsku, sve njene krajeve. Uz književni i slikarski rad, likovni je pedagog, redoviti profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu od 1958. godine. Doktorat znanosti stekao je 1971. godine obranivši disertaciju “Barok i rokoko u djelu Antuna Kanižlića 1699.-1977.” Član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti postao je 1977. godine. Za svoje stvaralaštvo Matko Peić dobio je dvije velike nagrade: Nagradu grada Zagreba za knjigu Skitnje i nagradu za književnost “Ivan Goran Kovačić” za Europske skitnje. U Požegi mu je 1973. godine predano prvo Priznanje “Miroslav Kraljević” koje se dodijeljivalo za istaknutu novinarsku, publicističku i grafičku djelatnost.
Matko Peić umro je 30.10.1999.godine u Zagrebu.
