Augustin Tin Ujević
(Vrgorac, 05.srpnja 1891. – Zagreb, 12.studenoga 1955.)
Pjesnik, esejist, kritičar, polemičar, publicist i prevodilac. Najsnažnija poetska ličnost između dva rata.
Djetinjstvo je proveo u Vrgorcu, Imotskom i Makarskoj, a u Splitu je s odličnim uspjehom maturirao 1909. Iste godine Ujević se upisuje na Filozofski fakultet u Zagrebu, zatim prelazi u Beograd, a već početkom studenoga stiže u Pariz. Uklopivši se u matoševski obojenu struju kasne hrvatske moderne, Ujević se u zajedničkoj, prekretničkoj zbirci 1914. Hrvatska mlada lirika najavljuje kao najvažniji i najcjelovitiji pjesnik između dvaju ratova.
Razvojna linija njegova pjesništva teče zatim do godine 1920. kada se predstavlja Lelekom sebra. U toj prvoj zbirci savršenim sonetima Tin je izrazio produhovljenu ljubav izabranoj, idealnoj ženi, obuhvativši refleksivno začuđujuće bogat registar odnosa prema njoj – od glorifikacije, kad je naziva kraljicom, do prokletstva, kad je izjednačuje s hijenom. Šest godina poslije objavljena je Kolajna, vjerojatno najuzbudljivija i najzrelija knjiga u ovom dijelu Europe. Težnja za apsolutnim preobražava se stoga od traženja apsolutnog u svijetu do pjesnikova zahtjeva koji od sebe traži da bude savršen, a kako je to nemoguće, osjeća grizodušje, osjeća se grješnim pa jeca: Nisam li pjesnik, ja sam barem patnik… Slijede zbirke pjesama Auto na korzu, koja je izašla 1932. i Ojađeno zvono godinu dana poslije.
Završna pjesnikova faza Žedan kamen na studencu, 1955., očito pokazuje smirivanje pjesnika, u biti punog strasti i prosvjeda, njegovo pomirenje sa svijetom i ljudima, pomalo rezignirano prihvaćanje života sa svim njegovim dobrim i lošim stranama. Od golema broja recenzija, kritika i eseja, Ujević je sastavio dvije knjige: Ljudi za vratima gostionice i Skalpel kaosa, obje tiskane 1939. Važan je također kao izvrstan prevoditelj, osobito s francuskog jezika. Po svemu što je napisao Ujević je najbolji čarobnjak hrvatskog jezika, jedinstveni sintetičar modernog i klasičnog u poeziji, skeptik koji je u svakoj zabludi nalazio istinu i u svakoj istini zabludu.
(Izvor: http://www.hrt.hr/arhiv/ndd/07srpanj/0705%20Ujevic.html)
