Aldous Huxley se rodio 26. srpnja 1894. u Godalmingu u grofoviji Surrey. Otac mu je bio Leonard Huxely, najstariji sin poznatog biologa i “darwinovog buldoga” Thomasa Henrya Huxleya, a polu-brat Andrew Huxley, dobitnik Nobelove nagrade za medicinu. Majka Aldousa Huxleya, Julija Arnold, umrla je 1908. kad mu je bilo 14 godina. Iste godine umrla mu je i sestra Roberta u nepovezanom incidentu.
Huxley se obrazovao u Etonu, jednoj od najslavnijih i najpoznatijih engleskih privatnih škola, te je htio postati liječnikom. U tome ga je spriječio keratitis, koji ga je u roku od nekoliko mjeseci gotovo potpuno oslijepio. Naučio je čitati knjige i glazbene tekstove Brailleovim pismom, služeći se uz to pisaćim strojem. Tako se, uz određenu pomoć instruktora, nastavio obrazovati. Kad je imao oko osamnaest godina napisao je čitav jedan roman, koji nikad nije pročitao – pisao ga je naslijepo na pisaćem stroju, a kasnije, kad je opet progledao, roman je bio izgubljen. Postepeno mu se vid na jednom oku popravio dovoljno da mu omogući čitanje uz pomoć povećala, pa je na Oxfordu nastavio svoje školovanje. Kako mu prirodoznanstvena karijera uslijed defektnog vida više nije dolazila u obzir, na Oxfordu je slušao englesku književnost i lingvistiku. Diplomirao je 1916. s počastima.
Huxley je svoju književnu karijeru započeo kao pjesnik te je 1916. objavio svoju prvu knjigu stihova, kojom se priključio tzv. imaginistima. Godine 1919. oženio se s Marijom Nys, Belgijankom koja je za vrijeme Prvog svjetskog rata došla u Englesku kao izbjeglica, te s kojom je imao svoje jedino dijete Matthewa. Sljedećih nekoliko godina bavio se književnim žurnalizmom, surađujući u raznim časopisima. Pisao je kazališne, likovne i glazbene kritike te književne prikaze i prigodne članke. Pošto se okušao kao pjesnik i pripovjedač, 1921. objavljuje svoj prvi roman “Cromovo žutilo” u kojem satirizira interese i modu svog vremena.
Tijekom 1920-ih i ranih 1930-ih većinom je živio u Italiji i Francuskoj. U tom razdoblju napisao je romane koji su ga učinili slavnim – “Kontrapunkt”, u kojem prikazuje nihilistički karakter 20-ih godina 20-og stoljeća, i “Vrli novi svijet”, ironičnu viziju buduće utopije. 1937. preselio se u SAD. Nakon Drugog svjetskog rata, u kojem se nije borio, postao je vegetarijanac, a nekoliko godina potom počeo je eksperimentirati s halucinogenom drogom meskalinom. Posljedica tih eksperimenata su esej “Vrata percepcije”, koji je bio inspiracija za grupu “The Doors”, i njegov nastavak “Raj i pakao”.
Umro je 22.studenog 1963.g. u Los Angelesu.
Važnija djela:
- Glazba noću
- Cromovo žutilo (Crome Yellow) 1921.
- Kontrapunkt života (Point Counter Point) 1928.
- Vrli novi svijet (Brave New World) 1932.
- Slijepi u Gazi (Eyeless in Gaza) 1936.
- Giocondin osmijeh 1938.
- Poslije mnogo ljeta (After Many a Summer) 1939.
- Vrijeme mora jednom stati (Time Must Have a Stop) 1944.
- Majmun i bit (Ape and Essence) 1948.
- Vrata percepcije (The Doors of Perception) 1954.
- Genij i boginja (The Genius and the Goddess) 1955.
- Otok (Island) 1962.
Pogledajte i koje knjige možete posuditi u Knjižnici i čitaonici Kutina, OVDJE.
