„ Dugo očekivano priznanje Hrvatske i Slovenije od strane Svete stolice dogodilo se 13.siječnja 1992. godine. Nastalo je veliko slavlje kad je to objavljeno u Rimu, jer se činilo se ideološki lijevo i desno orijentirani, pa i rimokatolički krugovi centra, pridruženi Vatikanu, slažu u tom pitanju. Nisam mogao navesti nijedan glas protiv ove Papine odluke ni u jednom segmentu međunarodne katoličke zajednice“
piše Thomas Patrick Melady, veleposlanik Sjedinjenih Država pri Svetoj Stolici, u svojoj knjizi Veleposlanikova priča
Hrvatska je 15. siječnja 1992. postala međunarodno priznata zemlja. Predsjednik Franjo Tuđman, u obraćanju naciji preko televizije, te večeri je rekao:
“Današnji dan – 15. siječnja 1992. – bit će zlatnim slovima uklesan u cijelu, četrnaeststoljetnu, povijest hrvatskog naroda na ovome prostoru, za nas svetom tlu između Mure, Drave, Dunava i Jadrana. Nakon što je proglasila svoju samostalnost i suverenost, i raskinula svoje državno-pravne veze s bivšom jugoslavenskom državnom zajednicom, Republika Hrvatska postigla je i međunarodno priznanje svoje neovisnosti”
Toga dana Hrvatsku su za redom priznale: Belgija, Velika Britanija, Danska, Malta, Austrija, Švicarska, Nizozemska, Mađarska, Norveška,
Bugarska, Poljska, Italija, Kanada, Australija, Francuska, Finska, Švedska. To su već prije učinile Sveta Stolica, Njemačka, Island, Estonija, Litva, Latvija, Slovenija, Ukrajina i San Marino.
Prva država koja je priznala Hrvatsku bio je Island, koji je ovu odluku donio još 19. prosinca 1991. Isti dan takvu odluku donijela je i Njemačka, ali je odluka stupila na snagu 15. siječnja, danom priznanja i ostalih članica Europske zajednice. Zemlje koje su prednjačile u diplomatskim nastojanjima za međunarodno priznanje Hrvatske, svakako su bile Sveta Stolica i Njemačka. Vatikanska diplomacija, kao prva u svijetu, još je 3. listopada 1991. godine objavila da radi na hrvatskome međunarodnom priznanju. Njemačka je priznanjem Hrvatske još 18. prosinca 1991. godine izazvala prijekore, ali i pokrenula nezaustavljivu diplomatsku akciju među ostalim tadašnjim članicama Europske zajednice. Kada su ostale zemlje te organizacije, današnje Europske unije, priznale Zagreb, Bonn je istodobno s njim već potpisao protokol o uspostavi diplomatskih odnosa.
