Francuski pjesnik i kritičar (Pariz, 09. travnja 1821. – Pariz, 31. kolovoza 1867.)
Završivši srednju školu, po odluci obitelji odlazi na tromjesečno putovanje u Indiju. Putovanje je prekinuto i od tada živi u Parizu, najprije rastrošno, a uskoro sve mukotrpnijim životom profesionalnog pisca. Osim poezije pisao je tekstove iz likovne umjetnosti, književne prikaze, eseje, prvi prevodio djela E. A. Poea.
Neponovljiva osobna egzistencija izvor je iz kojeg Baudelaireova poezija crpi građu za nadahnuće. Njegova glavna knjiga “Cvijetovi zla” izvješće je o toj egzistenciji sa svim njezinim stupnjevima i o njezinoj pretvorbi u čisto pjesničko iskustvo.
Baudelaire je odlučujuća pojava u genezi europske moderne poezije, koja je preko simbolista djelovala na liriku mnogih europskih naroda, pa tako i na hrvatske pjesnike (T.Ujević).
