Iz liceja je izašao kao štovatelj Radiščeva i Voltairea, kao pjesnik slobode i protivnik autokracije. Nominalno je služio u ministarstvu vanjskih poslova, a kretao se u društvu progresivnih inetelektualaca. Njegovi necenzurirani stihovi i politički epigrami kružili su u prijepisima. Car Aleksandar kažnjava mladog pjesnika progonstvom na jug Rusije, koje je potrajalo od 1820. do 1824. Revolucionarna previranja u Europi ojačala su pjesnikovo buntovno raspoloženje. Godine 1824. Puškin je otpušten iz službe i prognan u zavičajno selo Mihajlovsko, gdje je proveo dvije godine. 1837. godine strastvenog pjesnika na dvoboj izaziva Francuz d’Anthes, navodni ljubavnik Puškinove žene. U tom dvoboju Puškin biva smrtno ranjen i umire nakon dvodnevnih muka.
Neka od njegovih djela:
- “Bajka o ribaru i ribici” – 1833.g.
- “Evgenij Onjegin” – 1825.g. – 1832.g.
- “Kapetanova kći” – 1836.g.
- “Vijavica” – 1831.g.
- “Pikova dama” – 1834.g.
