Henry James (New York, 15.04.1843.g. – London, 28.02.1916.g.), američki prozaist.
Do 1855. živio u Americi, potom u raznim europskim gradovima, najviše u Londonu i Parizu; nakon povratka završio je školovanje (Harvard) i počeo objavljivati prikaze i prve novele. Nakon 1866. sve je češće boravio u Europi; 1876. stalno se nastanio u Londonu, a 1897. u obližnjem gradiću Rye. Dopisivao se s mnogim književnicima i uglednicima. Nakon izbijanja I.svj. rata (1915.) uzima britansko državljanstvo.
Predstavnik je psihološkog realizma, predhodnik modernizma i moderne teorije romana. Prve su njegove proze romani Roderick Hudson (1876), Amerikanac (1877), Europljani (1878) te jedno od njegovih remek.djela, Portret dame (1881), u kojem radnju prikazuje iz očišta junakinje (takve likove naziva “reflektorima” ili “središnjim svijestima”). Uz dugu novelu Daisy Miller (1879), o mladoj i nevinoj, ali tragično svojeglavoj Amerikanki u sukobu s društvenim pravilima, nastala je i skupina djela u kojima se već ocrtava Jamesova “međunarodna tema”: susret predstavnika mlade, protestantski individualističke civilizacije bez povijesti sa starom , mudrom i poviješću bremenitom Europom.
U fazi koju mnogi drže njegovim “velikim razdobljem” piše tri neobično složena i opsežna romana: Golubičina krila (1902), Ambasadori (1903) i Zlatna posuda (1904). Ta su djela primjeri Jamesova nastojanja da roman, kao najsavršeniji umjetnički oblik, koji ne samo da opisuje i prikazuje život već ga i stvara – bude u svakom pogledu pomno načinjen i dovršen. Premda ga povijest književnosti označava kao psihološkog realista, James je najavio modernistička remek-djela engleskih i američkih književnika (Conrad, Joyce, Faulkner i dr.)