Umberto Eco

(Alessandria, 5. siječnja 1932 – Milano, 19. veljače 2016.) talijanski romanopisac, esejist, filozof i lingvist.

Umberto Eco je rođen u talijanskoj regiji Piemonte, oblasti na koju je više utjecala francuska nego talijanska kultura. Na nagovor svoga oca započinje studij prava na torinskom sveučilištu. Prekida studij prava i nasuprot očevoj volji započinje studij srednjovjekovne filozofije i literature a doktorirao je 1956. na temi o Tomi Akvinskom. Ecov istraživački rad o srednjovjekovnoj estetici pokazao je razlike između teorije i prakse. O srednjem vijeku je rekao “da je postojala geometrijski uobličena racionalna shema o tom što se smatralo lijepim, a opet s druge strane neusporediv umjetnički život sa svojom dijalektikom oblika i namjera”. Ecov rad na polju književne teorije mijenja smjer tijekom vremena: u početku je bio jedan od prvih predstavnika recepcionističke kritike.

Svoje sveobuhvatno znanje o Srednjem vijeku Eco je iskoristio u romanu Ime ruže, objavljenom 1980., koji je kasnije ekraniziran sa Seanom Conneryem u glavnoj ulozi. Roman govori o redovniku koji istražuje seriju ubojstava koja su povezana sa samostanskom knjižnicom. Ecova glavna zasluga je prevođenje i objašnjenje srednjovjekovnih kontraverzi i krivovjerja na jedan moderan jezik što je čitatelj mogao razumjeti bez da je bio teolog. Na kraju romana tu je samo redovnik koji svojim pokušajima pokušava obnoviti knjižnicu sa ostatcima knjiga koje su preživjele požar i baš ti ostatci stvaraju značenje.

Ecov rad ilustrira postmodernistički književni pojam o hipertekstualnosti, tj. o utjecaju za koji teorija tvrdi da postoji između djela i njihovih tumačenja.

Romani:

  • Ime ruže (Il nome della rosa, 1980.)
  • Foucaultovo njihalo (Il pendolo di Foucault, 1988.)
  • Otok prethodnog dana (L’isola del giorno prima, 1994.)
  • Baudolino (Baudolino, 2000.)
  • Tajanstveni plamen kraljice Loane (La misteriosa fiamma della regina Loana, 2004.)
  • Praško groblje (Il cimitero di Praga, 2010.)
  • Nulti broj (Numero zero, 2015.)