Sinopsis

Četrnaesti album rock ikona i odrasli nastavak izdanja „Songs of Innocence“ iz 2014. godine napokon donosi U2 koji zvuči puno bolje nego U2 posljednjih petnaestak godina.

Koliko god se uvijek radujem nadolazećim izdanjima benda U2, toliko se svaki put pribojavam pokrenuti bilo koju njihovu novu stvar. I tako je posljednjih godina kada se radi o ovim rockerima. Strah od novih izdanja proizlazi iz toga da bend i dalje često eksperimentira sa zvukom i ne pronalazi rješenje koje bi njih, ali i njihove obožavatelje, u potpunosti zadovoljilo. Kako god bilo i u kojem god glazbenom pravcu krenuli, U2 se ipak ne mora bojati za svoje slušatelje jer, uz Brucea Springsteena, zasigurno imaju najveću i najvjerniju koloniju obožavatelja.

Nakon najave njihovog novog albuma, ono što me smirivalo je posljednje izdanje pod nazivom „Songs of Innocence“. Bio je to 2014. godine album izrazito kvalitetne glazbe i produkcije na kojem U2 odašilje signale svojih uspješnica iz 80-ih godina, vraćajući se stihovima u vlastitu nevinu mladost i pronalazeći inspiraciju u svojim tadašnjim idolima.

Dugo se najavljivao nasljednik albuma. Nakon što su datum njegova izdavanja nekoliko puta odgodili, na posljednjoj, obljetničkoj „The Joshua Tree“ turneji, obećali su kako više nema čekanja. Tako je i bilo. Netom nakon završetka turneje na tržištu se pojavio „Songs of Experience“. Da, tako je, nije se pojavio besplatno, od samog Applea nametnut na iTunes servisu kao što je to bio slučaj kod njegova prethodnika. Jesu li to U2 nakon prilično dobre recepcije prethodnog albuma vratili vjeru u sebe i svoju glazbu nakon što im je, kao i većini izvođača, broj prodanih izdanja s godinama drastično opao? Vjeruju li da su novim albumom na pravom putu i može li im iskustvo zagarantirati izvrsnost ili će pak ono biti još jedno u nizu eksperimenta koja su im se mnogo puta obila o glavu?

„Songs of Experience“ itekako karakteriziraju poznati Edgeovi riffovi i ritmovi koji podsjećaju na energične hitove s početka stoljeća koji su U2 nakon 90-ih godina izvukli iz ponora i udahnuli im novi život.

Prema riječima Bone Voxa, album je zamišljen u formi pisama upućenih obitelji, fanovima i njima toliko obožavanoj Americi. Naravno, upućen je svima osim Trumpu. Bend je naglasio kako je upravo njegova pobjeda na predsjedničkim izborima u SAD-u, uz Brexit, uspon političke desnice u svijetu i zdravstvene probleme Bone Voxa, bila jedan od razloga odgode njegova izlaska. Zdravstveni problemi frontmena su zapravo i razloga zbog kojeg je „Songs of Experience“ prilično odraslo, intimno i samosvjesno izdanje. Naime, Bono je većinu teksta napisao u bolničkom krevetu nakon biciklističke nesreće naglašavajući kako je nakon nje životu počeo pristupati na drugi način. Upravo „The Little Things That Give You Away“ otkriva njegova promišljanja o ranjivosti te kako je nakon nesreće postao svjestan vlastite smrtnosti.

Da je album itekako povezan s prethodnim na prvu ruku je vidljivo po samim coverima. Dok se na „Innocence“ albumu nalazi bubnjar Larry Mullen Jr. sa svojim sinom, na „Experience“ coveru nalaze se sin Bone Voxa, Eli i Edgeova kći Siam. Nakon uvodne pjesme „Love Is All We Have Left“, to potvrđuje „Lights of Home“, čija je završnica stihovima vezana za „Iris (Hold Me Close)“ s prethodnog albuma.

Jedna od najvećih uzdanica albuma svakako je prvi njegov singl „You’re The Best Thing About Me“ koji evocira zvuk hitova kakvog su U2 stvarali na albumima „All That You Can’t Leave Behind“ i „How To Dismantle An Atomic Bomb“. Isti, pomalo reciklirani zvuk pružit će vam i „Love Is Bigger Than Anything In Its Way“. Slična je i „Get Out Of Your Own Way“, a odlikuje je suradnja s Kendrickom Lamarom koji ju završnim monologom povezuje s „American Soul“.

 

Izvor: Music Box.hr (https://music-box.hr/2017/12/03/recenzija-u2-songs-of-experience-povratak-realnost-rock-velikana/)