Milutin Mayer
(Velika Ludina, 16. studenog 1874. – Zagreb, 23. veljače 1958.)
Osnovnu školu završio je u Maji kraj Petrinje, a Višu pučku školu (građansku) u Glini. Školovanje je nastavio u učiteljskoj školi u Zagrebu, a nakon toga se zaposlio u Svetoj Heleni kraj Križevaca i počeo pisati povijesne romane u kojima opisuje događaje iz hrvatske povijesti. Podban Slavko Cuvaj de Carevdar je 31. listopada 1908. godine dozvolio Milutinu Mayeru polaganje ispita iz povijesti za učiteljsku službu i time je bio osposobljen za službu županijskog školskog nadzornika, i kada su mu Cuvajevi ponudili takvo mjesto u Zagrebu, Milutin Mayer je prihvatio. Mayerovo imenovanje 5. travnja 1909. godine za školskog nadzornika Zagrebačke županije, u lipnju 1909. godine seli se u Zagreb u Jurjevsku 51. U Družbu “Braća hrvatskog zmaja” primljen je nekoliko dana nakon molbe za ulazak koju je napisao 10. siječnja 1910. godine, u kojem se našao i s Rudolfom Horvatom.
Milutin Mayer je 5. prosinca 1912. premješten bez obrazloženja u Vukovar za županijskog školskog nadzornika Srijemske županije i na tom području radi do 1917. godine. Za to vrijeme (4. veljače 1916. godine) dobio je zlatnu kolajnu “Pro Ecclesia et Pontifice” od pape Benedikta XV. za svoje zasluge na književnom polju. Pošto je Milutin Mayer 1921. godine na skupštini Saveza hrvatskih učiteljskih društava u Zagrebu, zajedno s još četrdesetdvoje učiteljskih delegata Virovitičke županije, bio protiv toga da se Hrvatski učiteljski savez likvidira uklapanjem u Jugoslavenski savez učitelja, bio je od pokrajinskog namjesnika Jurja Demetrovića premješten u kolovozu 1921. godine u Zagreb u Nakladu školskih knjiga. U kolovozu 1922. godine umire mu sin Milutin, što ga je toliko pogodilo da uzima šestomjesečni dopust i nije nikada ni stupio u službu u Nakladi školskih knjiga.
Godine 1923. Mayeru pomaže tadašnji gradonačelnik grada Zagreba Vjekoslav Heinzel i imenuje ga 28. svibnja za školskog nadzornika grada Zagreba s time da može nadzirati i građansku školu u Zagrebu. No, 1924. godine kraljevim dekretom je umirovljen, ali uz pomoć prijatelja dobiva mjesto kao tajnik Obrtnog zbora u Zagrebu. U ovom poslu sudjelovao je do Drugog svjetskog rata.
U rujnu 1927. godine Mayer je izabran u gradsko zastupstvo slobodnog i kraljevskog grada Zagreba i 14. listopada iste godine izabran i za podnačelnika grada Zagreba koji je posao obavljao do šestosiječanjske diktature.
Djela:
- Mučenici (1902.)
- Za krst časni i slobodu zlatnu (1904.)
- Pod franačkim jarmom (1905.)
- Dolazak Hrvata (1907., 1995., 1996.)
- Za sreću i slavu otadžbine (1908.)
- Štit kraljevstva hrvatskoga (1911., 1999.)
- Život (1912.)
- Posljednji kralj (1920.)
- Izdajica (1924.)
- S puta na Duvanjsko polje (1925., 1995.)
- Svjetlo svijeta (1925.)
- Pavao Ritter Vitezović i Juraj Marčelović (1926.)
- Golgotske ruže (1928.)
- Historijsko predavanje… (1931.)
- Krvavi sabor križevački (1935., 1971., 1992., 1996.)
- Posljednji svoga roda (1937., 1993.)
- Tatari u Hrvatskoj (1941., 1992., 1995.)
- Slobodni grad (1942.)
- Medvedgradski jastrebovi (1971.)
