Ivan Meštrović djetinjstvo je proveo u Otavicama, siromašnom selu Dalmatinske zagore. Nakon što je godinu dana (1900.) naukovao u Splitu, u klesarskoj radionici Harolda Bilinića, studira na bečkoj likovnoj Akademiji (1901. – 1906.) upravo u doba zamaha secesije. Stilski se mijenjao, a kao ličnost bio je svestran: kipar je, tvorac više arhitektonskih te književnih djela, sudionik važnih političkih događanja.
Objavio je traktat Moji razgovori s Michelangelom (1926.), sjećanje Nekoliko uspomena na Rodina (1937.) te knjigu Uspomene na političke ljude i događaje (Buenos Aires, 1961.; Zagreb 1969.). godine 1952.
Poklonio je hrvatskom narodu većinu svojih djela, objekte u Zagrebu i Splitu te Crkvu Presvetog Otkupitelja u Otavicama (u kojoj je prema vlastitoj želji i pokopan). Godine 1991. na temelju darovnice osnovana je Fundacija Ivana Meštrovića.
Više o Ivanu Meštroviću:
- izložba u Knjižnici