(Agrigento, Sicilija, 28. lipnja 1867. – Rim, 10. prosinca 1936.), talijanski književnik, pripovjedač i dramski pisac. Godine 1934. dobio je Nobelovu nagradu za književnost.
Osnovnoškolsko obrazovanje dobio je kod kuće, a nakon što se njegova obitelj 1880. preselila u Palermo, Pirandello je tu pohađao gimnaziju, te studij prava i filozofije. Godine 1887., za vrijeme boravka u Rimu, Pirandello nastavlja studij književnosti. Tijekom studija objavljuje svoju prvu zbirku poezije naslovljenu Veselo zlo (1889.). Godine 1891. diplomira i prihvaća mjesto lektora talijanskog jezika na bonnskom sveučilištu.
Po povratku u Italiju, 1894., izlazi mu zbirka pripovjedaka Ljubavi bez ljubavi. Nakon rođenja Pirandellovog trećeg djeteta, njegova supruga doživjela je živčani slom, te je hospitalizirana. No, unatoč tome, Pirandello je inzistirao da njegova supruga ostane na kućnoj njezi, a prema mišljenju kritike, ta bolest je uvelike utjecala na tematsku preokupaciju njegovih djela.
Godine 1897. Pirandello prihvaća mjesto profesora talijanske književnosti na Pedagoškoj akademiji u Rimu. Sljedeće godine, Pirandello s dvojicom prijatelja pokreće časopis Ariel, u kojem objavljuje svoje prvo dramsko djelo Epilog, te niz novela.
Godine 1901. izlazi Pirandellov prvi roman – Izopćena, napisan 1893. pod naslovom Marta Ajala. Godine 1904., izlazi njegov najpoznatiji i najbolji roman – Pokojni Mattia Pascala. Taj roman odmah mu je po izlasku donio slavu. Već sljedeće godine preveden je na njemački jezik, a kasnije i na druge jezike. No, roman je značajan prvenstveno po tome što je najavio jednu od opsesivnih tema Piranedllova opusa: problematičnu i relativnu prirodu odnosa između fikcije i zbilje, između umjetnosti i života, između vjerojatnog stvarnog. No, svjetski slavan postao je zahvaljujući svom dramskom opusu kojim je, uz autore kao što su Henrik Ibsen i August Strindberg, izvršio golem utjecaj na razvoj moderne drame. Iz tog opusa izdvajaju se djela poput Šest lica traži autora, Večeras improviziramo i Henrik IV.
Godine 1934. Pirandello je okrunio svoj rad i književni opus tako što mu je Švedska akademija dodijelila Nobelovu nagradu za književnost. Nagradu je dobio “zbog svog odvažnog i domišljatog oživljavanja dramske i scenske umjetnosti.”.
