Jurić Zagorka, Marija; novinarka, romanopisac, dramatičarka i feljtonistica (Negovanec kraj Vrbovca, 01.01.1873 (?) – Zagreb, 30.11.1957.)

Školovanje je započela na imanju baruna Geze Raucha na koje je njezin otac bio upravitelj, a anastavila ga u Varaždinu i Zagrebu. Nesređeni obiteljski odnosi, o kojima je potresnom iskrenošću progovorila u autobiografskoj knjizi Kamen na cesti (1938), prisiljavaju je da, navršivši šesnaest godina i pred sam završetak školovanja, napusti Višu djevojačku školu.

Godine 1896. anonimno u “Obzoru” objavljuje članak Egy Percz (Jedan časak), nakon čega na preporuku biskupa J.J. Strossmayera, ulazi u redakciju “Obzora”. Time započinje svoj uspon u novinarskoj karijeri, od prvog trenutka pa sve do kraja životne karijere opterećen položajem žene u onodobnom društvu. Godine 1903. svestrano sudjeluje u narodnom pokretu i dok urednici “Obzora” J.Pasarić i M.Heimerl bivaju uhićeni, sama uređuje novine.

Na nagovor biskupa Strossmayera, a suočena s činjenicom kako hrvatski čitatelj odrasta isključivo na lakoj njemačkoj literaturi, počinje pisati romane namjenjene širokoj publici. Spretno kombinira povijesni sloj sa sekundarnim slojem iskazanim kroz kompliciranu ljubavnu priču. Kako je večinom pisala romane u nastavcima, morala je voditi računa da svaka pojedina manja cjelina bude zaključena efektnom proleptičkom rečenicom. Zbog toga su njezini romani pretrpani brojnim peripetijama, iznenadnim sastancima i rastancima, tajnim ljubavnicima i junacima nepoznatog podrijetla.

Današnjem je čitatelju najzanimljivija kao autorica trivijalno-povijesnih romana (Kći Lotršćaka, Vitez slavonske ravni, Gordana i dr.). Prvi je na Zagorkin opus ozbiljnije upozoravao I. Hergešić pripremajući njezina sabrana djela u 17 svezaka. Književnu revalorizaciju doživjet će tek u monografiji S.Lasića Književni počeci Marije Jurić Zagorke (1986). Međutim, tek se danas književni povijesničari suočavaju s činjenicom da u sklopu cjelovite književne ocjene treba obaviti još dodatne pripremne radnje (određivanje korpusa, dešifriranje brojnih pseudonima, prepoznavanje istihromana pod različitim naslovima i dr.).

Pod pseudonimom Jurić Vodvarka objavila je socijalno-utopistički roman “Crveni ocean” iz 1918. godine, a koji se temeljio na Listopadskoj revoluciji u Rusiji. Godine 1925. utemeljila je prvi hrvatski ženski časopis “Ženski list” te “Hrvaticu”.

Djela:

Povijesni romani

  • Grička vještica – ciklus od 7 romana (Tajna Krvavog mosta, Kontesa Nera, Malleus Maleficarum, Suparnica Marije Terezije I, Suparnica Marije Terezije II, Dvorska kamarila, Buntovnik na prijestolju)
  • Kneginja iz Petrinjske ulice, (1910.), prvi hrvatski kriminalistički roman
  • Kći Lotrščaka (1921.-1922.)
  • Gordana (1934.-1935.)
  • Kamen na cesti (1937.), romansirana biografija Zagorke
  • Kraljica Hrvatâ (1937.-1939.)

Drame

  • Kalista i Doroteja, napisala s 14 godina
  • Filip Košenski
  • Evica Gupčeva

Romani

  • Plameni inkvizitori
  • Republikanci
  • Vitez slavonske ravni
  • Jadranka, posljednje djelo, 1953.
  • Roblje
  • Mala revolucionarka
  • Nevina u ludnici
  • Pod prezimenom Jurić Vodvařka objavila Crveni ocean (1918.), socijalno-utopistički roman, temeljen na događajima Ruske “Listopadske revolucije”

Izvor: Leksikon hrvatskih pisaca / glavna urednica Avenka Žurić. – Zagreb : Školska knjiga, 2000.