PETAR HEKTOROVIĆ (1487. – 13. 3. 1572.) jedan je od pisaca iz hvarskog kruga koji su svojim prinosom pridonijeli bogatstvu i specifičnosti hrvatske renesansne književnosti. Rođen je 1487. godine najvjerojatnije u Starom Gradu na Hvaru u istaknutoj plemićkoj obitelji. Pretpostavlja se da se školovao u Splitu gdje je stekao humanističko obrazovanje i znanje latinskoga jezika i filozofije. Pred Turcima je pobjegao u Italiju (1539), najvjerojatnije u Veneciju gdje je boravio godinu dana. Proboravio je neko vrijeme i u Dubrovniku. Doživio je duboku starost, a umro je u Starom Gradu na Hvaru 13. ožujka 1572. godine.

Od Hektorovićevih djela sačuvana su:
Knjiga Ovidijeva od lika ljubenoga,
Odgovor Nikoli Nalješkoviću,
Poslanica Hijeronima Bartučeviću
Ribanje i ribarsko prigovaranje i razlike stvari ine
Poslanica dum Mavru kalujeru
Poslanica Graciozi Lovrinčevoj
Nadgrobnica Franetu Hektoroviću

Najpoznatije djelo Petra Hektorovića svakako je Ribanje i ribarsko prigovaranje koje broji 1684 dvostruko rimovana dvanaesterca.
Dugo se raspravljalo o tome kojem književnom žanru pripada Hektorovićevo djelo, je li ono pjesnička poslanica, ribarska ekloga, putopis, autobiografski zapis?
Upravo na osnovi tih dvojbi može se zaključiti kako je Petar Hektorović stvorio djelo koje se u svojoj književnoj strukturi razlikuje od onoga što je u njegovo vrijeme stvarano u hrvatskoj, dijelom i europskoj renesansnoj književnosti.
Djelo se odlikuje i time što je Hektorović u Ribanju i ribarskom prigovaranju zapisao četiri naše narodne pjesme i note po kojima se neke od njih izvode. Time je postao naš prvi folklorist i melograf (zapisivač narodnih melodija).

„ NIKOLA
Veće je pristalo dobra dila tvorit
Ner vele ni malo od sebe govorit,
Jer nas naša dila ljudem povidaju,
Draga al nemila, po kih nas poznaju.“
(1445)