(Wola Okrzejska, 5.5.1846. – Vevey, 15.10.1916.), poljski prozaist iz razdoblja modernizma.
Od 1855. živio u Varšavi, gdje je upisao pravo, zatim medicinu i na kraju filologiju. Kao publicist javio se 1869. u časopisu “Przeglad Teatralny”. God. 1876. , zajedno s glumicom H. Modrzejewskom i skupinom prijatelja, otišao u SAD, gdje su u mjestu Anaheim u Californiji osnovali falanster. Putovao kontinentom i slao svoje putopise u list “Gazeta Polska”; javljao se i iz Pariza. Često boravio u europskim lječilištima (među ostalima i u Opatiji), potom u Carigradu, Ateni, Napulju i Rimu, u Španjolskoj, a 1890. u Zanzibaru.
Pojavom romana “Ognjem i mačem” (1883-84) steko je brzu i iznimnu popularnost u društvu te je oštro istupao protiv germanizacijske politike Prusa u zapadnoj Poljskoj. Za vrijeme I. svj. rata, zbog antipruskih istupa, sklonio se u Švicarsku, gdje je osnovao humanitarne organizacije i uputio apele civiliziranom svijetu. 1905. godine dobio je Nobelovu nagradu za književnost.
Djela:
“Ognjem i mačem” (Ogniem i mieczem, 1884.)
“Potop” (Potop, 1886.)
“Pan Wolodyjowski”(Pan Wołodyjowski,1888.)
“Quo vadis” (Quo Vadis, 1896.)
“Križari” (Krzyżacy, 1900.)
“Kroz pustinju i prašumu” (W pustyni i w puszczy, 1911.)
Izvor: Leksikon svjetske književnosti: pisci / uredila Dunja Detoni-Dujmić. Zagreb : Školska knjiga, 2005.
