Đuro Sudeta je rođen 10. travnja 1903. u Staroj Ploščici, kraj Bjelovara gdje završava osnovnu školu, a u Zagrebu 1914. upisuje donjogradsku gimnaziju nakon koje nastavlja školovanje na Učiteljskoj školi. Već u gimnaziji započeo je pisati stihove. Vrlo rano obolijeva od tuberkuloze. Bolest je napredovala pa je kao maturant Učiteljske škole u Zagrebu prvi put prevezen u bolnicu. Maturirao je u lipnju 1922., a prvo učiteljsko mjesto dobiva na Građanskoj školi u Virju u proljeće 1923. Iz pisama bratu Mati i Josipu Cvrtili doznajemo da je u Virju nastala fantastična pripovijest Mor najvjerojatnije u svibnju i lipnju 1926., dakle iste godine kada objavljuje i drugu zbirku poezije Kućice u dolu. U tom bogatom podravskom selu razvio je plodnu kulturnu djelatnost, uređivao humoristički list i druge knjige, priredio i sam u tiskari Milka Tišljara otisnuo prvu stihozbirku Osamljenim stazama (1924.) Od ljeta 1925. liječio se od tuberkuloze u Topolšici i Zagrebu. Krajem veljače 1927. odlazi u koprivničku bolnicu u kojoj umire 30. travnja 1927.
Sutonski ugođaji, nijansiranje pastelnih boja, poluboja, čežnja za suncem, svjetlom, toplinom, radošću, zdravljem, tuga jer je svjestan svoje bolesti, slutnje i iščekivanja smrti, potpuna predanost Bogu, vjera i nada u onostranost… najčešći su motivi njegove poezije od prve objavljene pjesme Suton u Luči 1919. pa sve do posljednje U crnini u koprivničkom Domaćem ognjištu. Slične motive nalazimo i u pripovjednom djelu.
Zahvaljujući Sudetinim prijateljima (Jakovljević, Horvat, Ujević) neka od djela su posthumno objavljena: zbirka Sutoni (1929.), pripovijest Mor (1930.). Mate Ujević je 1943. objavio Sudetina izabrana djela u četiri sveska: dvije knjige poezije i dvije knjige proze.
Kada se o nekom piscu i njegovu djelu piše i govori i nakon stotinu i više godina od rođenja i osamdeset pet od prerane smrti, činjenica je koja sama govori kakav je Sudeta bio književnik.